Osim fudbalskog znanja, talenta i upornosti, postoji još jedna stvar u svijetu fudbala koja se izuzetno cijeni, a to je odanost. U današnje vrijeme, jako je malo fudbalera i uopšte sportista koji se mogu pohvaliti time da su cijeli život ostali u matičnom klubu, ne gledajući na trofeje, slavu, novac i uspješnost.
Naravno, ima i onih koji odanost i vjernost ne bi mijenjali za suvo zlato, popularnost i sve trofeje svijeta, jedan od njih je svakako junak naše današnje priče, Fracesco Totti. Ne, nije on samo junak naše priče, on je junak svjetskog fudbala, Evrope, Rima i Rome. On je čovjek koji je nebrojano puta odbio strašne ugovore koji su mu nudili Chelsea, Real Madrid i ostali velikani. On je izabrao srcem. Francesco je za Romu prvi ugovor potpisao davne 1993. godine. Mnogi veliki stručnjaci iz oblasti fudbala i dan danas tvrde da je upravo Totti najbolji igrač koji je ikad zaigrao u dresu Italije. Svoj prvi pogodak za Vučicu postigao je 1994. godine protiv kluba po imenu Foggia. Ko je mogao i da nasluti da će taj „mali“ Francesco izrasti u klasnog golgetera, da će 20 godina kasnije imati više od 230 golova i da će upisati više od 550 nastupa za samo jedan tim, za AS Romu. Ako je neko već pomislio da ovaj majstor ima samo obožavatelje, ali ne i mrzitelje, definitivno se prevario. Razlog za mržnju imaju samo (vjerovatno i jedino) navijači gradskog rivala Rome, fudbalski klub Lazio, koji je svojevremeno Francesco izludjivao majstorijama i prekrasnim golovima, koji u karijeri ovog velikana ne nedostaje.
Francesco je spoj fudbalske drskosti, bezobrazluka i agresivnosti zbog kojih je u karijeri često i ispaštao. Ali pitanje je, da li bi ikad i postao ovo što jeste, da nije imao tu drskost i tu agresivnost koju je odlično prenosio i prenosi na teren. Njegov zaštitni znak sigurno je i njegovo slavlje nekon gola, koje je uvijek isto, a to je palac u usta kao pozdrav za svoju ženu i dijete. Jedna od najzanimljivijih stvari u njegovoj karijeri i stvar koja ga je učinila „besmrtnim“ jeste njegov odgovor na pitanje bogatog Rusa iz Londona, Romana Abramoviča, koje je pitao Francesca da pređe u njegov Chelsea. Odgovor Francesca je bio: “Ne možeš me kupiti“. To Abramoviču nije bilo jasno, jer je navikao da svojim parama može sve što zamisli pa ga je upitao: „Kako to misliš ne mogu?“ Na to mu je Francesko odgovorio: „ Ako želiš da me imaš, idi kod Sensija (tadašnji predsjednik Rome), kupi Romu, i biću tvoj igrač“.
Ko zna kakvu bi danas imao karijeru da je potpisao za jedan od klubova koji su mu mogli garantovati trofeje i bar jednu zlatnu loptu koji svakako zaslužuje i kao ličnost i kao profesionalac. Ko zna gdje bi danas bio i koliko bi imao novca, medalja, priznanja. Ali on je izabrao nešto drugo, nešto što danas rijetko ko izabere, on je izabrao srcem. On je izabrao ljubav, čast, a samim tim dobio i nešto, nešto što se ne može mjeriti sa trofejima i parama, nešto što ima puno veću vrijednost.
Gladijatori su većinom bili osuđenici i lopovi, ali Rim ima novog gladijatora. Gladijatora koji nije ni osuđenik, a ni lopov. Gladijatora koji će da se pamti vijekovima i decenijama, i čije će ime vječno da odzvanja Rimom. Ime koje će da odjekuje Koloseumom dok isti i postoji. Francesco Totti je vjerovatno posljednji rimski gladijator.
Нема коментара:
Постави коментар