Golmanski posao više nikada neće biti isti

Eh da, postoje tako stvari u životu, koje i ako su od vitalnog značaja, jako se malo cijene. Ako bi evo, na primjer, uzeli Ferari, i u njega stavili motor od fiće, on bi na izgled i dalje bio Ferarri, i dalje bi izgledao moćno i brzo, ali bi na se na djelu pokazalo da je dzabe ta skupa limarija, da je dzabe veliki auspuh kao i široke gume, shvatili bi da i ako je na izgled fantastičan, da on ipak nije nešto, i da bi ga na trkama pobjedio i osrednji Fiat.

Isto je tako i u fudbalu, zaista nam je dzabe da u timu imamo i jednog Robbena, i jednog Alonsa, ma ni Lahm nije dovoljan, ako na golu stoji Piplica, jer ne može ovaj veliki trojac da da, onoliko koliko Piplica može da primi. A eto, kao i u životu, ova, najvažnija pozicija u timu se najmanje cijeni.

Većina golmana, onih starijih kao i ovih trenutno su linijaši. Da pojasnimo, to su golmani koji su „ograničeni“ u svojih 16 metara i jako rijetko napuštaju taj prostor, ili to rade samo u ektremnim situacijama, a i ako izadju iz tog prostora, nerijetko dobiju crveni karton zbog prekršaja ili jednostavno lošom procjenom njihova ekipa primi gol. U fudbalskoj istoriji, svakako da je bilo mnogo vanserijskih golmana, mnogo „ludjaka“ koji su radili nevjerovatne stvari i svakako da su oni svi redom po malo pomjerali granice golmanskog zanata. Ali danas, mi imamo čast da gledamo jednu potpuno novu stvar, jednog golmana koji je više van „svojih“ 16 metara, nego unutar njih.

Manuel Neuer, golman koji je pomjerio golmanske granice toliko daleko da su one svjetlosnim godinama daleko od one granice koju je on zatekao kad je počeo da se bavi fudbalom. Sigurno je da bi i Bayern, kao i Njemačka reprezentacija bile jake i bez njega, sigurno bi da bi bili jaki i sa jednim klasičnim linijašem, ali ne ovoliko, ne na ovakav način. Osim što je „ludjak“ van šesnaesterca, moramo i da kažemo da je u isto vrijeme i najbolji linijaš, da je najbolji na liniji kao i u igri 1 na 1. Prema nekim istraživanjima, on je i najspremniji golman na svijetu, a i jedan od najspremniji fudbalera. Svi golmani, koji su ukrasili fudbal svojim paradama i odbranama, počevši od Lev Yashina, pa preko Schmeichela i Olivera Kahna, pa sve do Buffona i Casillasa su večinom bili upravo ono linijaši koje sam već prije u tekstu naveo.

Manuel Neuer je konačno donijeo I jednu veliku novost na fudbalsku scenu, a to je da konačno I igrači iz odbrane, dobiju barem malo više medijskog prostora, da se na te igrače, koji su danas tako malo cijenjeni, ipak obrati pažnja, jer, šta bi fudbal bio bez odbrane? Da, bio je fudbal nekad bez odbrane, bili su to sami fudbalski početci, pa, zašto su onda uveli odbrambenu liniju u fudbal, ako je neće cijeniti, ako će biti cijenjeni samo strijelci, krila I ako će se na fudbalera samo gledati kroz golgeterski učinak ?

Bayern, kao I reprezentacija Njemačke su dvije velesile, sa sjajnim pojedincima, sa sjajnim strijelcima I fantastičnim štoperima, to su dvije kompletne ekipe, ali kao šlag na tortu, oni imaju Manuela Neuer. Koliko je on samo puta istrčao (kad drugi golmani ne bi) I koliko je puta rasčistio situaciju, koja bi, da upravo on nije to uradio, bila sigurno 1 na 1, a to je ipak, velika prednost za napadača, kakav god ko golman bio.

Evo, prišao je prvi dio sezone 2014/15, a Neuer je u 26 utakmica primio samo 12 golova (4 u Bundesligi, 4 u Ligi Šampiona, 2 u DFB Pokalu I 2 u Superkupu Njemačke), I to sve u 2,340 minuta. Statistički gledano, on je primao gol svakih 195 minuta, što je više od 2 utakmice. On je takodje  na 17 mečeva imao “Clean Sheet” ili u prevodu, nije primio gol.

Niko od sad više niko golmana neće gledati samo kao linijaša, niko više neće reći da je neko fantastičan golman samo zato što brani sve na liniji, nego će svako da kaže da je jednom postojao jedan golman, koji je pravio višak na terenu, a kad smo već kod viška na terenu, da li je ijedan golman prije Neuera pravio višak ? Većinom su to bili vezni igrači. Na kraju krajeva, još jedna stvar što kod ovog fudbalskog revolucionara iznenadjuje je ta njegova hladnokrvnost. Dok svi strijepe kad on istrčava, na njemu se čini kao da je 100% siguran da je lopta njegova, kao da protivnik nema nikakve šanse da je stigne, na kraju krajeva, stiče se utisak kao da u sebi misli da je on vladar terena. Njegov duh odaje kontra-poruku onima koji uvrijedljivo za golmane govore, da su ograničeni u 16 metara zato što su glupi, on im prkosno I smireno šalje poruku bez I jedne riječi, bez nekakve gestikulacije, da I golman može da bude vladar terena, da se jednostavno bez njega ne bi moglo.

Vjerovatno će se tek kad ode ovaj “ludjak”, shvatiti kakvo je on fudbalsko blago bio, ali tako I sa većinom stvari koje vrijede. Ipak, jedno je sasvim sigurno, golmanski posao više nikada neće biti isti.